Upoznati smo da je celijakija kronična, autoimuna bolest tankog crijeva koja nastaje kao posljedica imunološkog odgovora na gluten. Naziva se kameleonska bolest ili bolest s tisuću lica te se smatra da ne postoje dvije različite osobe s potpuno istim simptomima zbog čega može proći i do 10 godina do uspostavljanja dijagnoze, koliko je upravo prošlo do uspostavljanja moje.
Moja priča počinje prije nešto više od 11 godina kada su počeli moji prvi simptomi. Kao što sam već rekla, celijakija nema nekakve točno određene simptome kao gripa ili prehlada pa da možeš pročitati par članaka ili čuti par iskustava pa reći: “ja to imam”. Moji simptomi su bili “klasični” simptomi celijakije: česti bolovi u stomaku, grčevi, napuhivanje, vjetrovi, ali ni to nije dovelo do prvotne uspostave dijagnoze. Uz negativan test na antitijela, ali pozitivnu biopsiju u to vrijeme se smatralo da celijakiju ne dobiješ samo tako odjednom kroz život, ili se rodiš s tim ili ne. Pa se tako umjesto s dijagnozom celijakije vratiš kući s dijagnozom gastritisa sa 16 godina za kojeg ti nitko ne može objasniti zašto si to dobio u toj dobi.
S vremenom ti dosadi ići po doktorima i slušati slične priče, a nigdje rješenja. I celijakija s vremenom promijeni svoj oblik pa vas više ne muče grčevi i bolovi nego je, u mom slučaju, bolest prešla na mučnine i dijagnozu policističnih jajnika. Taman sam upisala fakultet kada su počele česte mučnine s jutarnjim povraćanjem te sam to pripisivala stresu oko kolokvija, ispita, a i, ružno za reći, ali čovjek se jednostavno navikne jer ipak imaš gastritis, zar ne?!
Kada se napokon trgneš, kreneš sam istraživati i napokon dobiješ tu dijagnozu pomiješaju se svi osjećaji koje znaš. Sreća koju osjećaš jer si napokon riješio slagalicu života pomiješa se s osjećajem kada saznaš da ustvari ti imaš bolest za cijeli život koju ima tek oko 1-3% stanovništva i zapitaš se – zašto baš ja?
Dijagnoza celijakije nije lagana, nije da ćeš piti par tjedana antibiotike i dobro si, ali kada vidiš kakvih sve bolesti na svijetu ima i da je tvoja jedina terapija da ne jedeš gluten, onda kada si to tako posložiš u glavi, počinje novi život.
Došli smo u doba kada su bezglutenski proizvodi, iako skuplji, postali dostupni u svim većim prodavaonicama. Postoje industrije koje, iako nemaju certifikat, garantiraju da im je određeni dio asortimana bez glutena što uvelike olakšava kupnju, a i smanjuje troškove. Celijakija u vama probudi pravog kuhara, užine za posao više nisu: “ma otići ću u pekaru prije posla”. Uz to nema više naručivanja dostava i odlazaka u restorane, ali neka je sve zlo u tome.
Na jednu stvar se još morate naviknuti, a to je objašnjavanje da vi to ne smijete jesti ili još gore moljakanja: “ali probaj malo”. Iako sve u dobroj namjeri i od vama jako dragih osoba takve stvari mogu biti naporne. Ljudima jednostavno bude žao da jedu pred vama kada vi ne smijete, pogotovo slatkiše, ali razumijem ih, vjerojatno bi i meni bilo žao. Tako da je za ovu bolest definitivno potrebno izgraditi dobar i čvrst stav i jednostavno odbiti. Možda ćeš, ako probaš jednom i vjerojatno ne osjetiš odmah simptome misliti da možeš još koji puta sagriješiti. No organizam sve pamti, resice sve pamte, a uz toliki asortiman bezglutenskih slatkiša bilo bi šteta sagriješiti.
Osobno na celijakiju ne gledam kao na bolest, gledam ju kao suputnicu, neželjenu, ali prihvaćenu.
Preporuka oboljelima od celijakije je uzimati dodatno folnu kiselinu, jer se kao i željezo, apsorbira u gornjem dijelu probavnog trakta koji je kod celijakičara oštećen. Magnezij i kalcij su također deficitarni te vitamini B grupe. Posebno česta je malapsorpcija vitamina B12.