Ljekovita svojstva meda

Prvi pisani zapisi o medu potječu iz doba Sumerana koji su ga koristili u liječenju rana i kao pomast. Med pomaže bržem zacijeljivanju rana i opeklina. U mnogim starim kulturama imao je prehrambenu i ljekovitu svrhu. Stari Egipćani i Grci koristili su med kao lijek za rane i gastrointestinalne bolesti. Sva nutritivna i ljekovita svojstva meda proizlaze iz njegova kemijskog sastava.

Izuzev vode, koje prema Pravilniku o medu ne smije biti više od 20 %, ugljikohidrati su glavni sastojci meda te čine oko 95 % suhe tvari. Najzastupljeniji su šećeri fruktoza i glukoza iako osim njih med sadrži još 25 različitih oligosaharida. Osim ugljikohidrata, med sadrži brojne spojeve poput organskih kiselina, aminokiselina, minerala, polifenola, vitamina i aromatskih spojeva. Polifenoli su važna grupa spojeva s obzirom na njihova funkcionalna svojstva. Ovisno o sorti meda njihova se količina kreće od 56 do 500 mg ukupnih fenola/kg meda. Od polifenola, u medu su u najvećoj količini prisutni flavonoidi (kvarcetin, luteolin, kampferol, apigenin, krizin, galangin), fenolne kiseline i njihovi derivati. Ti su spojevi poznati po svojim jakim antioksidativnim svojstvima.

Doprinos meda preporučenom dnevno unosu svakog od tih nutrijenata je malen, međutim njegova važnost leži u mnogostrukim fiziološkim učincima tih spojeva. Kako kemijski sastav meda uvelike ovisi o njegovu botaničkom podrijetlu, prilikom provedbe i donošenja zaključaka u svakoj prehrambenoj i fiziološkoj studiji treba uzeti u obzir sortu meda koja je korištena u istraživanju.

Med ima antimikrobna svojstva, a mehanizam antimikrobnog djelovanja leži u visokoj osmolarnosti, kiselosti i udjelu brojnih inhibirajućih tvari kao što su vodikov peroksid, flavonoidi i fenolne kiseline.

Med inhibira rast mikroorganizama i gljivica. Antibakterijski učinak meda, uglavnom na gram-pozitivnim bakterijama, dobro je istražen. Bakteriostatski i baktericidni učinci meda naročito su zanimljivi kad su u pitanju patogene bakterije od kojih je najvažnije spomenuti Bacillus anthracis, Escheichia coli, Helicobacter pylori, Klebsiella pneumoniae, Prroteus sp., Pseudomonas aeruginosa, Salmonella sp., Shigella sp., Staphylococcus aureus, Streptococcus faecalis i Vibrio choleriae. Nizak aktivitet vode meda također inhibira rast bakterija kao i niska pH-vrijednost.

Med ima značajno antioksidativno djelovanje jer sadrži glukoza-oksidazu, katalazu, askorbinsku kiselinu, flavonoide, fenolne kiseline, derivate karotenoida, organske kiseline, produkte Maillardovih reakcija, aminokiseline i proteine.

Protuupalni učinak meda zabilježen je u istraživanjima na ljudima i štakorima. Pretpostavlja se da med sprječava formiranje slobodnih radikala oslobođenih iz upalnog tkiva, iako do smanjenja upale može doći i zbog antibakterijskog učinka meda.

Istraživanja su pokazala i pozitivan učinak meda pri sprječavanju nastanka zubnog plaka i upale zubnog mesa. Iako med nije kariogen kao ostali šećeri, već djeluje kao zaštita od karijesa, ipak je preporuka prati zube nakon konzumacije meda.

Još je iz starije literature poznato da se med koristi u liječenju bolesti probavnog sustava poput dijareje, peptičkog ulkusa, gastritisa i gastroenteritisa. uspješnim se pokazao i u liječenju bakterijskog gastroenteritisa uzrokavanog bakterijama Salmonella, Shigella i E. coli, kao i liječenju dispepsije te čira na želucu i dvanaesniku uzrokovanih infekcijom bakterijom Helicobacter pylori. Antibakterijski učinak na H. pylori pripisuje se fitokemikalijama prisutnim u medu i njihovim antioksidacijskim svojstvima, a ne prisutnom vodikovu peroksidu. Pokazalo se da med štiti i od akutnih gastričnih mukoznih lezija. Isto tako održava razinu neproteinskih sulfhidrilnih spojeva u tkivu želuca koje je izloženo čimbenicima koji potiču stvaranje čireva.

Oligosaharidi iz meda imaju prebiotički učinak poput fruktooligosaharida pri čemu je najizraženiji učinak panoze. Oligosaharidi potiču porast bifidobakterija i laktobacila i ispoljavaju prebiotički učinak djelujući sinergijski. Velike količine meda (od 50 do 100 g) mogu imati i blagi laksativni učinak.

Istraživanja na ljudima o utjecaju konzumacije meda na faktore rizika od bolesti krvožilnog sustava pokazala su da unos 75 g meda snižava razinu ukupnog kolesterola , LDL-kolesterola i triglicerida, a blago povećava razinu HDL-kolesterola. Smanjenje rizika od bolesti srca i krvožilnog sustava može se objasniti antioksidacijskim i protuupalnim učincima meda.

Upotreba meda u prehrani dojenčadi pokazala je bolju krvnu sliku , viši prirast na masi, veći udio hemoglobina u krvi, bolju boju kože te izostanak problema s probavom. Razlog tomu pripisuje se utjecaju oligosaharida iz meda B. bifidus . Ipak, zbog mogućnosti prisustva bakterije Cl. botulinum u medu ili alergijskih reakcija treba biti oprezan pri davanju meda djeci mlađoj od godine dana.

Med značajno povećava frenkvenciju srca i razinu glukoze u krvi tijekom vježbanja, stoga može biti učinkovit izvor ugljikohidrata tijekom sportskog natjecanja. 

Andreja Milardović, mag. nutricionizma

Kategorija novosti: