Aminokiseline

Aminokiseline su često spominjan pojam u nutricionizmu, medicini, farmaciji i ostalim sličnim znanostima i uglavnom su popraćene pridjevima poput esencijalne, neesencijalne, nužne, korisne... No, znamo li što su zapravo aminokiseline?

Aminokiseline su kemijske komponente koje u našem organizmu djeluju kao građevne jedinice proteina. Također, ako reakcije idu u drugom smjeru tj. ako se događa razgradnja proteina kao krajnje produkte ćemo dobiti aminokiseline koje se mogu dalje razgrađivati ili ponovno tvoriti nove proteine. Kako bi najbolje shvatili važnost aminokiselina, prvo morate biti svjesni važnosti proteina. Dakle, osim što su jedna od tri velike skupine makronutrijenata, proteini su osnovne građevne jedinice svih živih bića i svih tkiva te također sudjeluju i u procesima koji su bitni za održavanje funkcija organizma jer su svi hormoni i enzimi u tijelu proteini.

Međusobnim povezivanjem aminokiselina peptidnim vezama nastaju proteini-različite kombinacije aminokiselina daju različite proteine, a osim vrste bitan je i njihov omjer.

 

Aminokiseline djelimo na esencijalne i neesncijalne. Na prvi pogled bi se reklo da takvi nazivi daju podatke o važnosti, no to nije tako. U skupinu neesencijalnih aminokiselina pripadaju aminokiseline koje se prirodno sintetiziraju u jetri (alanin, arginin, asparagin, asparaginska kiselina, citrulin, cistein, cistin, gama-aminobuterinska kiselina GABA, glutamin, glutaminska kiselina, glicin, ornitin, prolin, serin, taurin i tirozin), dok u skupinu esencijalne (histidin, izoleucin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin, triptofan i valin) pripadaju one koje naše tijelo ne proizvodi samostalno i nužno ih je unositi hranom. Postoji i još jedna podkategorija aminokiselina koje nazivamo uvjetno esencijale, a to su one za čiju sintezu su potrebne esencijalne aminokiseline (npr. za nastanak cisteina i tirozina nužna je dostupnost metionina i fenilalanina) i u nedostatku tih potrebnih esencijalnih aminokiselina, i neesencijalne postaju esencijalne i nužno ih je unositi hranom.

 

Osim u sintezi proteina aminokiseline sudjeluju i u komunikaciji između stanica kao neurotransmiteri, u održavanju ravnoteže i rada vitamina i minerala (npr. niska razina tirozina može dovesti do deficita željeza), neke aminkiseline potiču rad imunosnog sustava, neke se koriste u borbi protiv nesanice (triptofan), kao sredstvo protiv potištenosti (tirozin), za smirivanje (GABA), kao gorivo za mišiće kod sportaša (valin, leucin i izoleucin), za brže trošenje masnoća (karnitin)...

 

Kako bi svojem tijelu osigurali dovoljnu količinu aminkoiselina za obavljanje svi zadaća u našem organizmu, nužna je pravilna i balansirana prehrana koja NE podrazumijeva enormno visok unos proteina. Dio proteina se prevodi do glukoze te do toksičnog amonijaka kojega jetra metabolizira u manje toksičan urin koji se izlučuje. No, kod visokih količina amonijaka, jetra ga ne može toliko metabolizirati pa dolazi do njegovog nakupljanja. Uravnotežena prehrana s pravilnim omjerima ugljikohidrata, masti i proteina (kombinacija životinjskih i biljnih) uglavnom osigurava dovoljnu količinu esencijalnih aminokiselina i sintezu neesencijalnih.

 

Kod određenih stanja ponekad je potrebno uzimati aminokiseline u obliku raznih dodataka prehrani koji sadrže i esencijalne i neesencijalne aminokiseline i mogu imati određene beneficije u suzbijanju bolesti. Veganima i vegetarijancima se preporučuje uzimanje dodataka prehrani sa svim esencijalnim aminokiselinama kako bi bili sigurni da su njihove potrebe za proteinima zadovoljene.

 

 

 

Kategorija novosti: